ZAŠTO JE PERZIJSKA MAČKA KRALJICA MEĐU MEĐU MAČKAMA?

NAPISALA XENA

Da, to je perzijska mačka. Mnoge je oduvijek očaravala svojom ljepotom i glamuroznim krznom i držanjem. Još ljepši i slađi od odrasle mace su mačići perzijske mačke. No, o porijeklu te ljepotice postoje vrlo oprečni stavovi. Po nekima, ona potječe iz Perzije (na perzijskom: „Gorbe-ye irāni“ iranska mačka, dok po drugima, ne potječe s Bliskog Istoka, već od ruske kućne mačke i da nema baš puno veze s azijskom linijom. Do toga se, navodno došlo najnovijom genetskom analizom perzijske mačke. Neki stručnjaci, pak smatraju da je Perzijska mačka nastala križanjem Europske divlje mačke i Pallasove stepske mačke koja obitava na području Kaspijskog jezera i stepama Srednje Azije.

Preci današnje Perzijske mačke prvi su put predstavljeni u londonskoj Kristalnoj palači 1871., te je od tada upravo ova pasmina stekla vrtoglavu popularnost diljem Europe, a za njeno promicanje je zaslužna europska aristokracija. U to se vrijeme, smatralo prestižom imanje perzijske mačke na dvoru. Perzijska mačka ima dugu svilenkastu dlaku s gustom poddlakom, što zahtijeva često uređivanje (redovito četkanje i dodatnu zaštitu), a široka glava, kratak nos i široka čeljust traži poseban način hranjenja i posebnu vrstu prehrane. Upravo zbog ovih anatomskih specifičnosti, mace su sklone zdravstvenim problemima s kožom, očima i disanjem i ne podnose vrućinu.

Ove krasotice spadaju u pasminu mirnih i tihih mačaka, vrlo nježne naravi. Stoga obožavaju mirno okruženje u zatvorenom prostoru, tj. u kući. Gotovo uvijek imaju omiljeno mjesto za izležavanje i kunjanje.

Nikako ne vole jurnjavu, vratolomije ili penjanje. "Najsigurnije" su na tlu. Ipak, jako su sretne kada se igraju svojim najdražim igračkama.

Perzijske mace traže pažnju svojih vlasnika, a zauzvrat daju "tone" ljubavi i privrženosti (ovo govorim iz vlastitog iskustva kao bivša vlasnica perzijskih maca).

Bilo kako bilo, perzijska mačka je najstarija rasna mačka, a sam naziv "perzijska" etablirao se početkom 20. stoljeća pojavom prvih uzgojnih društava.

Stoga vas pozivam da u komentarima ostavite svoje mišljenje o tome, ukoliko nešto više znadete, ili, jednostavno samo se izjasnite, što je po vama realnije.

„Brinimo o našim ljubimcima kao o sebi samima“