MOGU LI NJEMAČKI OVČAR I ZLATNI RETRIVER BITI PRIJATELJI?

                                            NAPISALA XENA

Poštovani čitatelji našeg bloga WORLD OF CATS AND DOGS nalazimo se na kvartovskom igralištu u Bjelovaru, kako bismo vam
predstavili PSE obitelji Ivanović – dvije prijateljice trogodišnju
NJEMAČKU OVČARKU,  Abbu i  devetomjesečnu ZLATNU RETRIVERICU,
Bellu.

Kao što znamo, obje PASMINE i NJEMAČKI OVČAR i ZLATNI RETRIVER spadaju u grupu VELIKI PSI,
a nedavno je ovdje na blogu išao i članak o PASMINI NJEMAČKI OVČAR,
kao i video o VELIKIM PSIMA (u 4 dijela) na našem Youtube kanalu Snjezana Xena-M., pa bi bilo zanimljivo potsjetiti se. Ovime ujedno najavljujem
i skorašnji članak o ZLATNIM RETRIVERIMA.

Na početku, pitat ćemo vlasnika, gospodina
Branislava Ivanovića o njegovim KUĆNIM LJUBIMCIMA. Valja
istaknuti, da je ova obitelj istinski ljubitelj ŽIVOTINJA, pa
osim dva PSA, u njihovom domu će vas dočekati vesela družina MAČAKA
, jedan ZEC, te šarena PAPIGICA.

EDITOR: Gospodine Ivanoviću, recite nam otkuda ta

sva silna ljubav prema ŽIVOTINJAMA i kako je sve krenulo?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Ljubav prema životinjama je krenula od malih
nogu. Roditelji su imali KUĆNE LJUBIMCE, odkada sam se rodio,
stalno sam okružen ŽIVOTINJAMA. Nikada nisam bio bez PSA
ili MAČKE, a jedno vrijeme imali smo, čak hrčke, zamorce i zlatne
ribice. Činjenica da živimo u kući, pruža više mogućnosti za držanje LJUBIMACA,
nego da smo u stanu.

EDITOR: Koliko mi je poznato, oduvijek ste u
obitelji imali NJEMAČKE OVČARE?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Da, u pravu ste. Prije Abbe sam imao mužjaka
koji je bio 16 godina kod nas.

EDITOR: Što se dogodilo s njime?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Uginuo je od starosti. Čekao je da se svi
okupimo doma, pa da izdahne.

EDITOR: Velika šteta!  Vjerujem da je to pogodilo cijelu vašu
obitelj.  Recite, jel PAS
bio izdresiran, ili ne?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Ne, ne nije, ali je razumio neke zapovjedi,
primjerice: sjedi, lezi, dođi…! Inače je jako bio privržen obitelji i bio je
strašno pametan. Sjećam se, kad smo uzgajali zečeve, pa kad bi neki zec
pobjegao, on bi ga utjerao u kut i čekao do jutra, dok ne bi čuo da se netko od
nas ustao, pa bi javio da se nešto događa.

EDITOR: Dakle, pokazivao je osobnost NJEMAČKOG
OVČARA u punoj mjeri, bio je pravi NJEMAČKI OVČAR u
svakom smislu?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Da, mogli bi smo to reći, bio je pravi PAS
ČUVAR.

EDITOR: Obzirom da imate i MACE, a kako
znamo, između MAČAKA i PASA je vječni antagonizam,
no u vašem slučaju to nije tako.?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Ma kakvi! Oni se jako dobro slažu. Zajedno
su od najranije dobi, jedu iz istih posuda, zajedno spavaju. Tako da nema
govora o nekom antagonizmu i neprijateljstvu.

EDITOR: Kako vidimo, imate ŠTENE ZLATNOG
RETRIVERA. Kako to da ste se odlučili za nabavku još jednog PSA
i zašto baš ZLATNI RETRIVER, a ne još jedan NJEMAČKI OVČAR?

BRANISLAV IVANOVIĆ: NJEMAČKOG OVČARA već imamo i
on je stalno vani, a mi smo htjeli da drugi PAS bude PAS
koji će s nama biti u kući. Kako smo već prije imali ZLATNOG RETRIVERA
koji je boravio u kući i pokazao se jako urednim i poslušnim, logičan izbor je
onda bio baš ZLATNI RETRIVER. Osim toga, oni imaju dobroćudnu
narav, pa je i to uvelike utjecalo na naš izbor.

EDITOR: Da, opće poznato je da ZLATNI
RETRIVERI spadaju u najmiroljubivije PSE. Obzirom da ste
rekli da ona (Bella) boravi u kući, kako ste riješili problem LINJANJA?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Linjanje ne možete spriječiti, pogotovo u
sezoni LINJANJA i dlaka ima posvuda, pa je potrebno redovno
čišćenje životnog prostora, a dobra ČETKA i redovno ČETKANJE
mogu riješiti i najveći problem po tom pitanju. Četkamo redovito oba PSA,
no NJEMAČKU OVČARKU ne toliko često, kao RETRIVERICU,
jer se ne LINJA u tako velikoj mjeri, kao RETRIVERICA.

EDITOR: Kad smo kod uljepšavanja LJUBIMACA,
recite nam, koliko ih često kupate?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Abbu, tj. NJEMAČKU OVČARKU uopće ne kupamo.
Ako se npr. šećemo pored neke vode, onda hoće skočiti u vodu i tako se
osvježiti, baš kao i RETRIVERICA Bella koju inače kupamo. Kupanje
je na mjesečnoj razini jedan put  ili dva
puta ŠAMPONOM, a  svaki dan do dva puta čistom vodom.

EDITOR: Za njihovu PREHRANU, koristite

posebnu PSEĆU HRANU, ili im kuhate?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Koristimo HRANU za PSE, koju kupujemo u
specijaliziranim prodavaonicama za kućne ljubimce. Nemamo posebnog proizvođača
kojeg bismo preferirali. Uglavnom je to suha HRANA i s vremena na
vrijeme konzerve, a kupujemo im i goveđe kosti.  Konzerve, kako rekoh koristimo u manjoj mjeri,
zbog delikatne probave NJEMAČKOG OVČARA.

EDITOR: Spomenuli ste probleme s probavom kod NJEMAČKOG
OVČARA u slučaju neadekvatne prehrane, no opće je poznato da oni imaju
problema s kukovima. Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Oduvijek sam imao „RADNU“ PASMINU
NJEMAČKOG OVČARA, koja nema problema sa kukovima, jer joj je zadnji
kraj tijela ravan i nije nizak. Abba je RADNI PAS, a ne
izložbeni, pa joj fizičke osobine NJEMAČKOG OVČARA nisu toliko
izražene. U ovom slučaju to se pokazalo pozitivnim, jer izostaju problemi s
kukovima.

EDITOR: Prema vašem iskustvu, biste li rekli da je NJEMAČKI
OVČAR zdrava PASMINA, ili je sklona oboljevanju?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Mogu reći, kako nikada s njom nisam imao
zdravstvenih problema i da, NJEMAČKI OVČAR definitivno spada u
zdravu PASMINU PASA.

EDITOR: Glede RETRIVERICE Belle, rekli
ste mi u neformalnom razgovoru da je imala problema s gušteračom. Jeste li to
uspjeli u potpunosti riješiti?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Da, imala je problema s gušteračom. Naime,
kako smo imali neke obiteljske proslave, bila je vani s nama i našim propustom,
neki od gostiju su joj davali janjetinu i prasetinu. Dosta toga je pojela i
nakon toga se razboljela. Vodili smo je veterinarki i ona je dijagnosticirala
probleme s gušteračom, te je stoga morala primati infuzije i injekcije. No, sve
to je sada iza nas. Bella je ozdravila i ona je sada opet ona ista: veselo i
razigrano štene.

EDITOR: Vidjeli smo, imate djecu. Možete nam
približiti međusoban odnos vaše djece i vaših PASA?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Njihov je odnos fenomenalan i prijateljski!
Djeca se s njima igraju, pogotovo mlađi sin. On ih vuče za uši, rep… i nikada
nisu reagirale na negativan način. Kad im dosadi igra, jednostavno se maknu od
njih i povuku u svoje „sklonište“ i to je sve. Nikada ih nisu napale.

EDITOR: Znamo da je NJEMAČKI OVČAR i PAS
ČUVAR. Kakva je Abba po tom pitanju, je li nepovjerljiva prema
strancima?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Jako je nepovjerljiva prema nepoznatim
osobama. Do prvog okota je samo lajala, ali je svatko mogao ući u dvorište.
Nakon prvog okota, promijenila je ponašanje, pa sada nikoga ne pušta u
dvorište, na samo da laje, već i reži i zauzme stav, čekajući da se netko od
nas (obitelji ) pojavi. Tada počinje mahati repom i pušta neznanca u dvorište.

EDITOR: Pripisujete li promjenu ponašanja, zapravo brizi za
MLADUNČE?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Najvjerojatnije, jer sada primjećujem veći
obrambeni stav prema svojoj obitelji i prema svome dvorištu, nego do okota.

EDITOR: Iako njezino MLADUNČE, nije
više s njom u istome dvorištu, ona se zaštitnički ponaša i brani svoje dvorište
i svoju kuću?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Da, taj obrambeni stav je još zadržala.

EDITOR: Spomenuli ste da je Abba imala prvi put okot.
Hoćete je sada sterilizirati ili ćete ostaviti da se i dalje koti?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Za sada mislim, da će biti još jedan okot,
ali sa čistokrvnim NJEMAČKIM OVČAROM. Ovaj put se parila sa crnim
LABRADOROM koji je spletom okolnosti nekako ušao u
dvorište. PSIĆE sam ubrzo podijelio, jer su vrlo atraktivni.

EDITOR: Koliko ih je bilo u leglu?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Pet štenaca je okotila, a tri su ostala
živa. Dva su okoćena mrtva. Dakle, ta tri šteneta sam podijelio. Jedno je tu u
susjedstvu kod mojeg strica.

EDITOR: To je mala Lara. O njoj ćemo također uskoro napraviti
priču. A što je s Bellom? Hoćete i nju pustiti da se barem jednom okoti, ili
ćete je sterilizirati?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Pustiti ću prvi okot, a nakon toga slijedi
sterilizacija.

EDITOR: Spomenuli ste, kako se obožava igrati s
vašom djecom, recite, ima li ona svoju omiljenu igračku?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Zapravo i ne. Objema- i Abbi i Belli su
omiljene igračke lopte i samo lopte. RETRIVERICA Bella ima i svog
patka,, koji cvili. Kad se krene igrati s njim, pogotovo noću, onda je to pravo
ludilo. Tim više što ona spava u kući s nama (smijeh). No, međutim, njih dvije
se najviše vole igrati zajedno.

EDITOR: Postoji li doza ljubomore među njima?

BRANISLAV IVANOVIĆ:  Da,
mrvicu. Abba je ljubomorna, u trenucima, kada mazimo Bellu. Onda ona gura
njušku u znak da ne zaboravimo na nju, da i ona hoće pažnju i svoju dozu
maženja. No, ništa više. Međutim, tu svoju ljubomoru nikada nije usmjerila
protiv RETRIVERICE, niti je bila prema njoj agresivna. Mada, RETRIVERICA
zna pretjerati u igri. OVČARKA, samo u tom slučaju malo zareži,
da se ova makne i to je sve.

EDITOR: S nama je i Vaš stariji sin ANĐELO, pa bi
nam on mogao opisati svoj jedan dan sa Abbom i Bellom. Kako započinje tvoj dan
sa tvojim KUĆNIM LJUBIMCIMA?

ANĐELO IVANOVIĆ: Najprije me u jutro probudi Bella, skidajući
deku s mene, skačući po meni i ližući me. Ona zna, kada ja otprilike ustajem i tada
me budi. Tada ustanem, izađem van i hranim jednu, pa drugu. Onda nastupa
Abba. Liže me, maše repom, skače po meni kao da se hoće grliti. Potom se njih
dvije igraju i tako im prođe dan.

EDITOR: Jel ti imaš dnevne obveze prema njima, ili
to sve radiš svojevoljno?

ANĐELO IVANOVIĆ: Ne, ne smatram ja to nekim obvezama. To je
meni više kao igra. Isto tako, tjedno ih dva puta šetamo. Idemo u šumu ili na
igralište. Inače imamo kuću s dvorištem, pa se one uglavnom same igraju i trče.
U svakom slučaju, život s KUĆNIM LJUBIMCIMA je vrlo zabavan, jer
ako ne znate što bi sa sobom, uvijek se s njima možete igrati. Oni oslobađaju
od stresa, ali ga i same znaju potaknuti uništavanjem namještaja i tome slično.

EDITOR: NJEMAČKI OVČAR i ZLATNI
RETRIVER, oboje su rasni PSI, pa pretpostavljam da im
omogućujete svu potrebitu veterinarsku skrb?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Apsolutno! Obje su čipirane i redovito
cijepljene, a po potrebi koristimo i druge veterinarske usluge.

EDITOR: To je jako pohvalno! Iz ovog primjera, možemo
naučiti kako su neophodni i vakcinacija i čipiranje KUĆNIH LJUBIMACA,
jer u slučaju da odlutaju ili se izgube, da ih vlasnik može brzo i lako pronaći.
Na kraju nam još recite, biste li vi osobno preporučili svakoj obitelji NJEMAČKOG
OVČARA odnosno ZLATNOG RETRIVERA za LJUBIMCA,
ili bilo kakvog KUĆNOG LJUBIMCA neovisno o  vrsti i RASI?

BRANISLAV IVANOVIĆ: Ja bih svakome preporučio baš NJEMAČKOG
OVČARA ili ZLATNOG RETRIVERA, jer su jako privrženi
svojoj obitelji, pogotovo djeci. No,  to
ovisi o tome, tko što preferira. U svakom slučaju, preporučujem bilo kakvog KUĆNOG
LJUBIMCA svakome.

EDITOR: Zahvaljujem Vam na razgovoru!

Poštovani
čitatelji, bila je to druga priča iz rubrike 
„ŠAPE IZ SUSJEDSTVA“. Čitajte nas i dalje, pratite nas na našem
YOUTUBE kanalu (Snježana-Xena M.):

https://www.youtube.com/channel/UCLBiSeK99poMzDuuyvzDUXg

zapratite nas
i zalajkajte na FB  stranici WORLD OFCATS AND DOGS:

https://business.facebook.com/catanddogpawsworld/

„Brinimo o našim ljubimcima kao o sebi samima“

KAKO VOLJETI I ŽIVJETI SA ČIVAVAMA?

NAPISALA XENA

ČIVAVA PSI IZ SPLITA

Poštovani čitatelji i pretplatnici našeg bloga WORLD OF CATS AND DOGS, nalazimo se u Splitu  srcu prekrasne Dalmacije u domu obitelji Drinković, gdje ćemo vam predstaviti njihove KUĆNE LJUBIMCE - dva ČIVAVA PSA  - kratkodlakog Ćićija i dugodlaku Sherry. 

Potsjetimo se, ČIVAVE spadaju u grupu VRLO MALI PSI o kojoj je bilo riječi u našem videu na našem Youtube kanalu Snjezana-Xena M., a isti video je objavljen i na našem već spomenutom blogu, te je ovo ujedno i prilika da najavim skorašnji post o ČIVAVA PSIMA na našem blogu. 

EDITOR:  Sa nama je ovdje ponosni vlasnik, gdin Frane Drinković, koji će nam reći par riječi o svojim LJUBIMCIMA i tako nam približiti ovu PASMINU. 

Gdine Drinkoviću, za početak nam recite, zašto baš ČIVAVE, što vas je motiviralo na ČIVAVE kao KUĆNE LJUBIMCE? 

FRANE DRINKOVIĆ: ČIVAVE su zapravo bile odabir moje supruge i sve je išlo u smjeru što su to mali, slatki PSI, koje svi vole i obzirom da živimo u stanu odgovaraju nam obzirom na veličinu. Smatrali smo da je naš stan pogodniji za MALE PSE, nego za veće i zato je to s moje strane, moj odabir. Supruga obožava ČIVAVE, pa je to bio logičan izbor s njene strane (smijeh). 

EDITOR: Prvo je stgao Ćići, pa tek onda 

Sherry?

FRANE DRINKOVIĆ: Tako je. Ćići nam je bio prvi PAS

kojega smo uzeli i on sad već ima 9 godina, malo je stariji, ali još uvijek

živahan i veseo. Inače to je nama u obitelji prvi PAS kojega smo imali, pa

je i za djecu to bilo iznenađenje, dok su se navikli i oduševljenje. No,

trebalo je puno truda za objasniti im da PAS nije igračka, te da treba paziti

kako se ponašati prema njemu, kako ga se u igri ne bi ozlijedilo. Supruga je

kao dijete imala više PASA.  Ja sam, također u djetinjstvu imao KUĆNOG

LJUBIMCA- MAČKU. No, kako rekoh Ćići je prvi PAS u mojoj sadašnjoj

obitelji.

EDITOR: Biste li rekli, da su ČIVAVE PSI koji se dobro slažu s

djecom?

FRANE DRINKOVIĆ: Iskreno rečeno, oni su na glasu da se

baš i ne slažu dobro sa djecom. Rekao bih da su privrženiji starijim osobama, a

djeca ih malo nerviraju. ČIVAVE imaju manje strpljenja s

djecom od drugih PASA, ali pošto su oni dio naše obitelji, privikli su se na

djecu i super su se prilagodili kod nas. Zato vjerujem da je i u drugim

obiteljima takav slučaj.

EDITOR: Vidimo da su vaši PSI jako njegovani. Naime, imaju

jako lijepu i sjajnu dlaku, pa pretpostavljam, kako koriste određene SUPLEMENTE

za održavanje dlake, kao i one vezane uz njihovo zdravlje općenito.?

FRANE

DRINKOVIĆ: Tako je. Izbjegavamo kuhanu hranu, te

im nastojimo osigurati posebnu PREHRANU, prilagođenu baš za njih.

Uz to im je dobro davati i neke dodatke, kao npr. RIBLJE ULJE-LOSOSOVO

ULJE. SUPLEMENTI na bazi ribljeg ulja im pomažu kod održavanja

dlake, a i veterinar nam je preporučio da je to dobro i za njihove zglobove.

EDITOR: Možete li prema svome vlastitom iskustvu preporučiti našim čitateljima neki poseban brend PSEĆE HRANE ili SUPLEMENATA baš za ovu PASMINU?FRANE

DRINKOVIĆ: Naravno, sada ću vam reći što mi u

posljednje vrijeme koristimo. Što se tiče PREHRANE, zadnjih godinu dana

koristimo hranu proizvođača „Orien“. To je hrana, koja je prihvatljiva od

veterinara, biološki pogodna za PSE. Mi preferiramo riblju PREHRANU

koja sadrži različite vrste riba. Prezadovoljni smo njome i nje ćemo se držati

sve dotle, dok ne vidimo neke promjene. Uz takvu PREHRANU, kako je već

rečeno, koristimo i LOSOSOVO ULJE proizvođača Wulf Pack jer sadrži omega 3 i omega

6 kiseline, koje su bitne za sjaj i kvalitetu dlake, te sprečavaju prekomjerno

ispadanje.

EDITOR: Kad smo već kod održavanja i NJEGE KRZNA, možete li nam reći,

koliko često ih kupate?

FRANE DRINKOVIĆ: Po preporuci veterinara, PSE

se ne bi smjelo često kupati. Tek, jedan put mjesečno ili u dva mjeseca, jer je

često kupanje nezdravo za njihovu kožu. Zimi je to, možda malo češće zbog vremenskih

uvjeta, jer im se dlaka smoči i bude prljava, pa čak poprimi i neki čudan

miris. U principu, oni se ne znoje, tako da nema neugodnog mirisa znoja, koji

bi se zbog toga trebao ukloniti. Za pranje PASA, koristimo ŠAMPON „BIO GROOM“ Sadrži

i REGENERATOR,

prirodan je, ne izaziva alergije na njihovoj koži i pokazao se jako dobrim.

EDITOR: Biste li rekli da su ČIVAVE općenito gledajući zdrava PASMINA

PASA?

FRANE DRINKOVIĆ: Da, otkada ih imamo vrlo su rijetko

obolijevali. No, ipak kad to već spominjete, zna se tu i tamo dogoditi neka

zdravstvena tegoba. Tako je, npr. Ćići (mužjak) nedavno prebolio PSEĆI

laringitis, pa je neko vrijeme kašljao. Posjetili smo veterinara i dobio je

injekcije antibiotika. I to je u ovih 9 godina, koliko ga imamo jedina bolest

koju je imao i zbog čega smo ga vodili veterinaru. Inače, kako su to VRLO MALI

PSI, imaju dosta problema sa zglobovima. Mada, to kod naših i nije slučaj,

obzirom koristimo uljne kiseline, koje im u tome puno pomažu.

EDITOR: Ovdje sa nama je i mlađi Drinković – Dominik (13-godišnji sin). On je

glavni šetač svojih PASA, pa će nam on ispričati nekoliko zanimljivosti iz svoga

iskustva sa tim PSIMA. Dominik, je li bilo kakvih šaljivih zgoda sa Ćići i

Sherry?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Baš nekidan, prije dva, tri dana šetao

sam Ćićija , pojavila se jedna KUJICA , te se je on sprijateljio s

njom. Kada je krenula kući, Ćići je počeo trčati za njom, jer mu je već

nedostajala. Po povratku kući, ležao je 2 sata i nije htio ustati od tuge iz

svog krevetića.

EDITOR: Obzirom da Ćići i Sherry žive u istom stanu, a Sherry je ženka, jesu li

oni onda par?

DOMINIK DRINKOVIĆ: (Smijeh) Da, moglo bi se tako reći

(smijeh).

EDITOR: Dominik, možeš nam ti nešto više reći o svakodnevnoj rutini vezanoj za

tebe i tvoje PSE?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Kad se ustanem, ide sa Ćićijem u

šetnju. Kad se vratimo kući, dam mu jesti. Uz hranu dobije i LOSOSOVO

ULJE. Nakon toga, on ode malo odspavati, potom se igra sa Sherry.

Poslijepodne opet ide u šetnju na nekih pola sata, sat. Vratimo se doma, pa on

uživa. Na večer opet ide u šetnju, ali ovoga puta sa mojom sekom, Larom. Vrate

se kući, on opet jede i ide na spavanje. Ujutro sve iznova. Što se tiće Sherry o njoj brigu vodi mama i ona je mamina ljubimica i ona je vodi u šetnju, ali Shery baš i ne voli šetnje i više je kućni pas.

EDITOR: Dominik, čujem da si zainteresiran za još neku PASMINU PASA, je li to

točno?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Upravo tako. Jako bih volio imati SHIBA

INU PSA, jer je to MALA PASMINA i jako je slična JAPANSKOJ

AKITI ili INU AKITI, koja je puno, puno veća i spada u VELIKE

PSE.

EDITOR: Tvoji PSI su sterilizirani, je li tako?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Samo je Ćići steriliziran i to pred 6

ili 7 godina.

EDITOR: Možeš li nam objasniti važnost sterilizacije?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Mislim da će to tata bolje objasniti

od mene (smijeh).

FRANE DRINKOVIĆ: Mužjaka Ćićija smo sterilizirali, jer

on i ženka Sherry žive zajedno, kako bi izbjegli poteškoće kućne ravnoteže u

vrijeme njihova parenja. Sherry nismo sterilizirali, jer ona sa svoje 4 godine

još uvijek ima vremena za reprodukciju, ukoliko odlučimo pariti je i možda

zadržati još jednu ČIVAVU za sebe. No, to su, tek neki planovi u budućnosti za

sada. Otvoreni smo za razne opcije.

EDITOR: Je li se Sherry već, možda parila?

FRANE DRINKOVIĆ: Ne, nismo je još nikada parili.

Supruga je nedavno pričala sa veterinarom, koji je sugerirao da se obavi

parenje barem jednom, zbog njihove psihe i majčinskog instinkta. Ima jedna

zanimljivost, a to je da ona ima svoje gumene IGRAČKE, koje kad joj

dođe nagon za parenjem, smatra valjda svojim mladuncima i nikuda ne želi bez

njih. Ponaša se prema tim igračkama kao prema svojoj mladunčadi. Stoga ćemo

svakako razmisliti i o toj opciji.

EDITOR: Pitat ćemo Dominika, budući je on glavni „šetač“ PASA, bi li mogao

zamisliti život bez svojih KUĆNIH LJUBIMACA?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Iskreno, ne znam kako bih zamislio

život bez svojih KUĆNIH LJUBIMACA! Ćićija imam od moje četvrte, a Sherry od moje

devete godine. Dakle, veći dio mojeg života, oni su tu. Ne znam kakav bi mi bio

život bez njih. Kad bi im se nešto dogodilo, bio bih jako, jako tužan i

nesretan.

EDITOR: Dakle, možemo reći kako su Ćići i Sherry tvoji najbolji ČETVERONOŽNI

PRIJATELJI?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Da, svakako to možemo reći.

EDITOR: Uzimajući u obzir tu činjenicu, idu li onda oni svuda s vama i na put,

ili ih ostavljate u nekom od psećih hotela?

DOMINIK DRINKOVIĆ: Ako putujemo negdje blizu ili negdje u

bližu regiju, PSE vodimo sa sobom uz svu njihovu prateću  dokumentaciju. A ako

idemo na dalek put, ostavljamo ih na čuvanje kod jedne već provjerene gospođe

ili u nekom hotelu za PSE.

EDITOR: I za kraj, imate li kakvu poruku za naše čitatelje?

FRANE DRINKOVIĆ: Svakoj obitelji bih definitivno

preporučio KUĆNE LJUBIMCE. Ne mora to nužno biti PAS, može i

MAČKA ili bilo koji drugi LJUBIMAC, jer vam obogaćuju život,

oslobađaju vas stresa i uveseljavaju vas.

Zahvaljujemo na posjeti našem BLOGU!! Ako vam se ova priča o ĆIVAVAMA IZ SPLITA svidjela, ili vam je bila korisna, podijelite je dalje sa svojim prijateljima!! Ukoliko želite saznati još nešto više o ovoj temi, slobodno nam se javite u komentarima, ili nas kontaktirajte putem maila pomoću obrasca koji se nalazi ispod svakog posta na blogu, a mi ćemo se potruditi dati vam prave odgovore.

Poštovani

čitatelji, ovo je bila prva priča iz rubrike 

„ŠAPE IZ SUSJEDSTVA“. Čitajte nas i dalje, pratite nas na našem

YOUTUBE

kanalu (Snježana-Xena M.):

https://www.youtube.com/channel/UCLBiSeK99poMzDuuyvzDUXg

zapratite nas

i zalajkajte na FB  stranici WORLD OF

CATS AND DOGS:

https://business.facebook.com/catanddogpawsworld/

„Brinimo o našim ljubimcima kao o sebi samima“

SRETNA MAČJA BOŽIĆNA BAJKA

NAPISALA XENA

Da božićna čarolija doista postoji, uvjerila sam se na vlastitoj koži. Tog prohladnog, zimskog jutra u predblagdansko vrijeme, Bog nam je poslao anđela u naličju malenog MAČIĆA. To je bila prava sretna, mačja Božićna Bajka.

Dok smo ubrzano završavali našu predblagdansku kupnju i hitali prema autu, na parkingu jednog trgovačkog centra, začuli smo prodorno mijaukanje, koje je, čini se dolazilo iz našeg automobila. Taj tužni, mačji plač zazivao je u pomoć i tražio "svoje ljude", koji će mu pružiti topli dom i ugrijati mu promrzle šapice i izmučeno tijelo i dušu. 

Obilazili smo oko auta ne bi li odgonetnuli odakle točno dolazi mijaukanje i locirali, da je to najvjerojatnije ispod haube. Pribojavajući se da je, možda ozlijeđen, ako ga je dohvatio motor automobila, suprug je sa strahom podignuo haubu i ugledao preslatko, maleno "klupko vune", koje je doslovno stalo u dlan jedne ruke. 

Bio je to ON- najslađe biće koje sam ikad vidjela- maleni, preplašeni MAČIĆ u dobi od oko 2,5 mjeseci. Uzela sam ga u naručje i mazila da ga ugrijem i smirim, što sam i uspjela, jer je prestao plakati. Odlučili smo ga odvesti kući, pa ćemo mu potom pronaći dom, obzirom, već imamo svojih četvero MAČAKA. 

Odmah po ulasku u boravak, potrčao je kod naše najstarije-16-godišnje MAČKE, koja se izležavala pred kaminom, i upijala toplinu. Vjerojatno je mislio da mu je ona majka. No, naša Tea ga je grubo odbila svojim frktanjem i siktanjem, pa se odlučio maknuti. 

Nakon što je utažio glad finom, mačjom "papicom", uputio se na GREBALICU, gdje je odspavao koji sat. Potom je uslijedilo kupanje. Ne moram, niti spomenuti, da mu to baš i nije bila najdraža radnja. Jedva je čekao da se završi, pa da se opet vrati spavanju, ili igri s lopticama. 

Bio je to predivan, već pomalo zaboravljen prizor, jer su sve naše MACE već odrasle i ne igraju se MAČJIM IGRAČKAMA često. Promatrajući ga tako, shvatili smo da nas jako podsjeća na našeg nikad prežaljenog MAČKA Lea, koji je pred nekoliko godina tragično skončao pod kotačima automobila. 

Sličnost je, pokazat će se kasnije, ne samo fizička, već i u karakteru. Zato smo mu dali ime Leo. Koliko vidim, bit će on isti kao i njegov imenjak - pravi alfa MAČAK, ratnik i borac. Već na prvi pogled smo se zaljubili u njega i bilo je jasno da mu nećemo tražiti drugi dom. Naš dom, odlučili smo, bit će i njegov. 

Međutim, već drugi dan, naša mala, "krznena loptica" je počela piškiti svuda po kući, iako sam mu pokazala mjesta s MAČJIM PODLOŠCIMA za vršenje nužde. Na njih bi svratio, valjda samo "kad bi pogriješio". A piškio je prilično mnogo i često. 

Točka na "I" je bila, kad se na dočeku Nove godine, u kući punoj gostiju, popiškio na trosjed, a potom i na krevet. Unatoč tome, odlučili smo ga zadržati barem još malo. Ukoliko se uriniranje na nepriličnim mjestima i dalje nastavi, odvest ćemo ga u sklonište za MACE jedne veterinarske ambulante. 

I baš kad smo se spremali odvesti ga ondje, rasplakala sam se i nisam se mogla odvojiti od njega. Čvrsto sam ga privila uza se, bojeći se da mi ga netko ne uzme. Tada mi se upalila lampica - on je sigurno bolestan. Zato tako često i obilno piški posvuda. Bila sam u pravu. Naš "maleni", mada veseo i razigran, imao je upalu mokraćnih putova i završio na 7-dnevnim antibiotskim injekcijama.

Sada je odlično. Ne piški više posvuda, već samo na svoje podloške. I dalje je razigran, presretan što ima svoj topli dom, svoje mačje prijatelje, koji su ga već prihvatili i na kraju - svoje ljude, koji ga neizmjerno vole.

A ja se pitam: "Kakvi su to ljudi koji su imali srca ostaviti tako malo, medeno MAČE po hladnoći ispred trgovačkog centra?"

Vjerojatno su ga se htjeli riješiti, zbog naprijed opisanog problema, nadajući se da će ga neki "dobri ljudi" uzeti i odnijeti kući. No, to je samo moje nagađanje.

Ono što želim istaknuti je da ŽIVOTINJE nisu plišane igračke i nemojte ih imati, ako se ne možete ili ne želite brinuti o njima!!!

Pogotovo ih NE KUPUJTE, već ukoliko imate priliku i mogućnosti, osigurajte im topli dom UDOMLJAVANJEM!!!

I da se vratim na početak priče, naš mali anđeo Leo donio nam je neizmjernu sreću i radost Božića, neki unutarnji mir i zadovoljstvo, znajući da smo pomogli jednom malom biću, spasivši ga od sigurne smrti.

                          „Brinimo o našim ljubimcima kao o sebi samima“