SVIJET MAČAKA I PASA: SRETNA MAČJA BOŽIĆNA BAJKA

NAPISALA XENA

Da božićna čarolija doista postoji, uvjerila sam se na vlastitoj koži. Tog prohladnog, zimskog jutra u predblagdansko vrijeme, Bog nam je poslao anđela u naličju malenog MAČIĆA. To je bila prava sretna, mačja Božićna Bajka.

Dok smo ubrzano završavali našu predblagdansku kupnju i hitali prema autu, na parkingu jednog trgovačkog centra, začuli smo prodorno mijaukanje, koje je, čini se dolazilo iz našeg automobila. Taj tužni, mačji plač zazivao je u pomoć i tražio "svoje ljude", koji će mu pružiti topli dom i ugrijati mu promrzle šapice i izmučeno tijelo i dušu.

Obilazili smo oko auta ne bi li odgonetnuli odakle točno dolazi mijaukanje i locirali, da je to najvjerojatnije ispod haube. Pribojavajući se da je, možda ozlijeđen, ako ga je dohvatio motor automobila, suprug je sa strahom podignuo haubu i ugledao preslatko, maleno "klupko vune", koje je doslovno stalo u dlan jedne ruke.

Bio je to ON- najslađe biće koje sam ikad vidjela- maleni, preplašeni MAČIĆ u dobi od oko 2,5 mjeseci. Uzela sam ga u naručje i mazila da ga ugrijem i smirim, što sam i uspjela, jer je prestao plakati. Odlučili smo ga odvesti kući, pa ćemo mu potom pronaći dom, obzirom, već imamo svojih četvero MAČAKA.

Odmah po ulasku u boravak, potrčao je kod naše najstarije-16-godišnje MAČKE, koja se izležavala pred kaminom, i upijala toplinu. Vjerojatno je mislio da mu je ona majka. No, naša Tea ga je grubo odbila svojim frktanjem i siktanjem, pa se odlučio maknuti.

Nakon što je utažio glad finom, mačjom "papicom", uputio se na GREBALICU, gdje je odspavao koji sat. Potom je uslijedilo kupanje. Ne moram, niti spomenuti, da mu to baš i nije bila najdraža radnja. Jedva je čekao da se završi, pa da se opet vrati spavanju, ili igri s lopticama.

Bio je to predivan, već pomalo zaboravljen prizor, jer su sve naše MACE već odrasle i ne igraju se MAČJIM IGRAČKAMA često. Promatrajući ga tako, shvatili smo da nas jako podsjeća na našeg nikad prežaljenog MAČKA Lea, koji je pred nekoliko godina tragično skončao pod kotačima automobila.

Sličnost je, pokazat će se kasnije, ne samo fizička, već i u karakteru. Zato smo mu dali ime Leo. Koliko vidim, bit će on isti kao i njegov imenjak - pravi alfa MAČAK, ratnik i borac. Već na prvi pogled smo se zaljubili u njega i bilo je jasno da mu nećemo tražiti drugi dom. Naš dom, odlučili smo, bit će i njegov.

Međutim, već drugi dan, naša mala, "krznena loptica" je počela piškiti svuda po kući, iako sam mu pokazala mjesta s MAČJIM PODLOŠCIMA za vršenje nužde. Na njih bi svratio, valjda samo "kad bi pogriješio". A piškio je prilično mnogo i često.

Točka na "I" je bila, kad se na dočeku Nove godine, u kući punoj gostiju, popiškio na trosjed, a potom i na krevet. Unatoč tome, odlučili smo ga zadržati barem još malo. Ukoliko se uriniranje na nepriličnim mjestima i dalje nastavi, odvest ćemo ga u sklonište za MACE jedne veterinarske ambulante.

I baš kad smo se spremali odvesti ga ondje, rasplakala sam se i nisam se mogla odvojiti od njega. Čvrsto sam ga privila uza se, bojeći se da mi ga netko ne uzme. Tada mi se upalila lampica - on je sigurno bolestan. Zato tako često i obilno piški posvuda. Bila sam u pravu. Naš "maleni", mada veseo i razigran, imao je upalu mokraćnih putova i završio na 7-dnevnim antibiotskim injekcijama.

Sada je odlično. Ne piški više posvuda, već samo na svoje podloške. I dalje je razigran, presretan što ima svoj topli dom, svoje mačje prijatelje, koji su ga već prihvatili i na kraju - svoje ljude, koji ga neizmjerno vole.

A ja se pitam: "Kakvi su to ljudi koji su imali srca ostaviti tako malo, medeno MAČE po hladnoći ispred trgovačkog centra?"

Vjerojatno su ga se htjeli riješiti, zbog naprijed opisanog problema, nadajući se da će ga neki "dobri ljudi" uzeti i odnijeti kući. No, to je samo moje nagađanje.

Ono što želim istaknuti je da ŽIVOTINJE nisu plišane igračke i nemojte ih imati, ako se ne možete ili ne želite brinuti o njima!!!

Pogotovo ih NE KUPUJTE, već ukoliko imate priliku i mogućnosti, osigurajte im topli dom UDOMLJAVANJEM!!!

I da se vratim na početak priče, naš mali anđeo Leo donio nam je neizmjernu sreću i radost Božića, neki unutarnji mir i zadovoljstvo, znajući da smo pomogli jednom malom biću, spasivši ga od sigurne smrti.

„Brinimo o našim ljubimcima kao o sebi samima“